Psalam 105
Veličanje Gospoda zbog njegovih dobročinstava prema Izrailju.
1 Hvalite Gospoda;
glasite ime Njegovo;
javljajte po narodima dela Njegova.
2 Pevajte Mu i slavite Ga;
kazujte sva čudesa Njegova.
3 Hvalite se svetim imenom Njegovim;
nek se veseli srce onih koji traže Gospoda.
4 Tražite Gospoda i silu Njegovu,
tražite lice Njegovo bez prestanka.
5 Pamtite čudesa Njegova koja je učinio,
znake Njegove i sudove usta Njegovih.
6 Seme Avramovo sluge su Njegove,
sinovi Jakovljevi izabrani Njegovi.
7 On je Gospod Bog naš,
po svoj su zemlji sudovi Njegovi.
8 Pamti uvek zavet svoj,
reč, koju je dao na hiljadu kolena.
9 Šta je zavetovao Avramu,
i za šta se kleo Isaku.
10 To je postavio Jakovu za zakon,
i Izrailju za zavet večni,
11 Govoreći: Tebi ću dati zemlju hanansku u nasledni deo.
12 Tada ih još beše malo na broj,
beše ih malo, i behu došljaci.
13 Iđahu od naroda do naroda,
iz jednog carstva k drugom plemenu.
14 Ne dade nikome da im naudi,
i karaše za njih careve:
15 „Ne dirajte u pomazanike moje,
i prorocima mojim ne činite zla.”
16 I pusti glad na onu zemlju;
i potre sav hleb što je za hranu.
17 Posla pred njima čoveka;
u roblje prodan bi Josif.
18 Okovima stegoše noge njegove,
gvožđe tištaše dušu njegovu,
19 Dok se steče reč njegova,
i reč Gospodnja proslavi ga.
20 Posla car i odreši ga;
gospodar nad narodima, i pusti ga.
21 Postavi ga gospodarem nad domom svojim,
i zapovednikom nad svim što imaše.
22 Da vlada nad knezovima njegovim po svojoj volji,
i starešine njegove urazumljuje.
23 Tada dođe Izrailj u Misir,
i Jakov se preseli u zemlju Hamovu.
24 I namnoži Bog narod svoj
i učini ga jačeg od neprijatelja njegovih.
25 Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod Njegov,
i činiše lukavstvo slugama Njegovim.
26 Posla Mojsija, slugu svog,
Arona izabranika svog.
27 Pokazaše među njima čudotvornu silu Njegovu
i znake Njegove u zemlji Hamovoj.
28 Pusti mrak i zamrači,
i ne protiviše se reči Njegovoj.
29 Pretvori vodu njihovu u krv,
i pomori ribu njihovu.
30 Provre zemlja njihova žabama,
i kleti careva njihovih.
31 Reče, i dođoše bubine,
uši po svim krajevima njihovim.
32 Mesto dažda posla na njih grad,
živi oganj na zemlju njihovu.
33 I pobi čokote njihove i smokve njihove,
i potre drveta u krajevima njihovim.
34 Reče, i dođoše skakavci
i gusenice nebrojene;
35 I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj,
i pojedoše rod u polju njihovu.
36 I pobi sve prvence u zemlji njihovoj,
prvine svakog truda njihovog.
37 Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom,
i ne beše sustala u plemenima njihovim.
38 Obradova se Misir izlasku njihovom,
jer strah njihov beše na nj pao.
39 Razastre im oblak za pokrivač,
i oganj da svetli noću.
40 Moliše, i posla im prepelice,
i hlebom ih nebeskim hrani.
41 Otvori kamen i proteče voda,
reke protekoše po suvoj pustinji.
42 Jer se opominjaše svete reči svoje k Avramu,
sluzi svom.
43 I izvede narod svoj u radosti,
izbrane svoje u veselju.
44 I dade im zemlju naroda
i trud tuđinaca u nasledstvo.
45 Da bi čuvali zapovesti Njegove,
i zakone Njegove pazili.
Aliluja.