1 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu. 2 Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator; 3 Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem. 4 Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge. 5 Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka. 6 Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode. 7 Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku. 8 Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio. 9 Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju. 10 Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode. 11 Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju. 12 Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov. 13 Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja. 14 Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje. 15 I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi. 16 Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio. 17 Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama. 18 Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima. 19 Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj. 20 Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko; 21 Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi. 22 Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje. 23 Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera. 24 Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega. 25 Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika; 26 Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu. 27 Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme. 28 Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra. 29 Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se. 30 Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji. 31 Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja! 32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se. 33 Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god. 34 Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu. 35 Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!