7
Mudrost 
 
1 Bolje je dobro ime od dobrog mirisnog ulja  
i dan smrti od dana rođenja.   
2 Bolje je ići u kuću ožalošćenih  
nego u kuću gde je gozba,  
jer je to kraj svakom čoveku.  
Neka to srcem svojim prigrli ko živi.   
3 Od smeha je strepnja bolja  
jer je u tužnom licu milina srcu.   
4 Srce mudrih ljudi je u kući ožalošćenih,  
a srce bezumnika u kući gde je gozba.   
5 Bolje je slušati prekor mudrog  
nego kad neko sluša pesmu bezumnika.   
6 Naime, smeh bezumnika  
je poput praskanja trnovog granja pod loncem,  
ali i to je prolazno.   
   
 
7 Nasilje i mudrog čini ludim,  
a u mitu srce ogrezne.   
   
 
8 Kraj neke stvari je bolji od njenog početka  
i dugotrpeljivost od bahatosti.   
9 Ne nagli duhom do jarosti,  
jer jarost počiva u nedrima bezumnika.   
   
 
10 Ne pitaj: „Zašto su dani koji su prošli bolji od dana koji su došli?“,  
jer takvo pitanje nije mudro.   
   
 
11 Mudrost je dobra kao i nasledstvo  
i na korist je onima koje sunce obasjava.   
12 Jer je u mudrosti zaklon  
kao što je u novcu zaklon,  
ali je prednost poznavanja mudrosti u tome  
što čuva život mudrih.   
13 Razmisli o delu Božijem:  
ko je to kadar da ispravi  
ono što on iskrivi?   
14 U danu dobrih stvari i ti dobar budi,  
a u danu loših stvari razmisli o ovom:  
Bog je načinio oboje s razlogom,  
da čovek ne zna šta će biti nakon njega.   
15 Baš sam svašta video u danima svoje prolaznosti:  
pravednika koji strada u svojoj pravednosti  
i nepravednika koji istrajava u svojoj nepravednosti.   
16 Ne budi preterano pravedan  
i ne čini sebe premudrim.  
Zašto bi se upropastio?   
17 Ne budi preterano zao  
i ne budi lud.  
Zašto bi umro kad ti vreme nije?   
18 Dobro je da se držiš ovog saveta,  
a i prethodni ne ispuštaj iz ruke.  
Jer ko se boji Boga spasava se od svega.   
   
 
19 Mudrost mudrome pruža više snage  
nego desetorici vladara što su u gradu.   
   
 
20 Stvarno, nema na zemlji pravednog čoveka  
koji čini dobro i ne greši.   
   
 
21 Elem, ne mari za priče što ih ljudi pričaju,  
da ne bi čuo kako te tvoj sluga kune.   
22 Jer, srce tvoje zna  
da si često i ti kleo druge.   
23 I sve sam to iskušao mudrošću, pa rekoh:  
„Biću mudar!“  
Ali, to je bilo daleko od mene.   
24 Šta god da se zbiva je daleko i preduboko.  
Ko će to da dokuči?   
25 Tako sam srcem nastojao da saznam,  
da istražim, da nađem mudrost i smisao,  
da otkrijem glupost nepravde  
i ludost bezumlja.   
   
 
26 I otkrio sam da je žena,  
koja je kao zamka i čije je srce mreža,  
od smrti gorča  
i da su joj ruke kao lanci.  
Bogougodnik od nje beži  
dok grešnika ona hvata.   
27 Gle, to sam otkrio – govori propovednik –  
dok sam stvari po stvari tražio smisao,   
28 za kojim istrajno tragam dušom  
i ne nalazim ga:  
od njih hiljadu čoveka jednog sam našao,  
ali ženu među svim ovima našao nisam.   
29 Eto, jedno sam otkrio:  
Bog je ljude stvorio čestitima,  
ali oni kojekakve spletke traže.