2
Opomena narodu da se pokaje. Kazna nad narodom.
1 Saberite se,
saberite se, narode nemili.
2 Dok nije izašao sud,
i dan prošao kao pleva,
dok nije došao na vas ljuti gnev Gospodnji,
dok nije došao na vas dan gneva Gospodnjeg.
3 Tražite Gospoda svi koji ste krotki u zemlji,
koji činite šta je naredio;
tražite pravdu,
tražite krotost,
eda biste se sakrili na dan gneva Gospodnjeg.
4 Jer će se Gaza ostaviti
i Askalon će opusteti;
Azot će se odagnati u podne
i Akaron će se iskoreniti.
5 Teško onima koji žive po bregovima morskim,
narodu heretejskom:
reč je Gospodnja na vas,
Hanane, zemljo filistejska,
ja ću te zatrti
da ne bude stanovnika u tebi.
6 I bregovi će morski biti stanovi i jame pastirske i torovi za stada.
7 I taj će kraj biti ostatku doma Judinog;
onde će pasti;
u domovima će askalonskim legati uveče;
jer će ih pohoditi Gospod Bog njihov
i povratiti roblje njihovo.
8 Čuo sam rug Moavov
i ukore sinova Amonovih
kojima ružiše moj narod,
i raširiše se preko međa njihovih.
9 Zato, tako ja bio živ,
govori Gospod nad vojskama,
Bog Izrailjev,
Moav će biti kao Sodom
i sinovi Amonovi kao Gomor,
mesto koprivama,
i slanica i večna pustoš;
ostatak naroda mog opleniće ih,
i koji ostanu od naroda mog naslediće ih.
10 To će im biti za ponositost njihovu;
jer ružiše narod Gospoda nad vojskama
i podizaše se na Nj.
11 Strašan će im biti Gospod,
jer će istrebiti sve bogove zemaljske,
i Njemu će se klanjati svaki iz svog mesta,
sva ostrva narodna.
12 I vi, Etiopljani,
bićete pobijeni mačem mojim.
13 I dignuće ruku svoju na sever,
i zatrće Asirsku,
i Nineviju će opusteti
da bude suva kao pustinja.
14 I u njoj će ležati stada,
svakojako zverje između naroda,
i gem i ćuk noćivaće na dovratnicima njenim;
glasom će pevati na prozorima;
pustoš će biti na pragovima,
jer će se poskidati kedrovina.
15 Takav će biti veseli grad,
koji sedi bez brige,
koji govori u srcu svom:
Ja sam, i osim mene nema drugog.
Kako opuste!
Posta loža zverju!
Ko god prođe mimo nj
zviždaće i mahati rukom.