Psalam 42
Žudnja za svetinjom u tuđoj zemlji.
Načelniku pevačkom. Nauk sinova Korejevih.
1 Kao što košuta traži potoke,
tako duša moja traži Tebe, Bože!
2 Žedna je duša moja Boga, Boga Živoga,
kad ću doći i pokazati se licu Božijem?
3 Suze su mi hleb dan i noć,
kad mi svaki dan govore: Gde je Bog tvoj?
4 Duša se moja proliva
kad se opominjem kako sam hodio sred mnogog ljudstva,
stupao u dom Božji,
a ljudstvo praznujući pevaše i podvikivaše.
5 Što si klonula, dušo moja,
i što si žalosna?
Uzdaj se u Boga; jer ću Ga još slaviti,
Spasitelja mog i Boga mog.
6 Klonula je u meni duša
zato što Te pominjem u zemlji jordanskoj,
na Ermonu, na gori maloj.
7 Bezdana bezdanu doziva glasom slapova Tvojih;
sve vode Tvoje i vali Tvoji na mene navališe.
8 Danju je javljao Gospod milost svoju,
a noću Mu je pesma u mene,
molitva Bogu života mog.
9 Reći ću Bogu, gradu svom:
Zašto si me zaboravio?
Zašto idem setan od pakosti neprijateljeve?
10 Koji mi pakoste, prebijajući kosti moje,
rugaju mi se govoreći mi svaki dan: Gde ti je Bog?
11 Što si klonula, dušo moja,
i što si žalosna?
Uzdaj se u Boga; jer ću Ga još slaviti,
Spasitelja mog i Boga mog.