1 Sine moj, ako primiš rijeèi moje, i zapovijesti moje sahraniš kod sebe, 2 Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš srce svoje k razumu, 3 Ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj, 4 Ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš; 5 Tada æeš razumjeti strah Gospodnji, i poznanje Božije naæi æeš. 6 Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum. 7 Èuva pravima što doista jest, štit je onima koji hode u bezazlenosti, 8 Da bi se držali staza pravijeh, a on èuva put svetaca svojih. 9 Tada æeš razumjeti pravdu i sud i što je pravo, i svaki dobri put. 10 Kad doðe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj, 11 Pomnjivost æe paziti na te, razum æe te èuvati, 12 Izbavljajuæi te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari, 13 Koji ostavljaju prave pute da idu putovima mraènijem, 14 Koji se raduju zlo èineæi, i igraju u zlijem opaèinama; 15 Kojih su putovi krivi, i sami su opaki na stazama svojim; 16 Izbavljajuæi te od žene tuðe, od tuðinke, koja laska svojim rijeèima, 17 Koja ostavlja voða mladosti svoje, i zaboravlja zavjet Boga svojega. 18 Jer k smrti vodi dom njezin, i k mrtvima staze njezine. 19 Ko god uðe k njoj ne vraæa se, niti izlazi na put životni. 20 Zato hodi putem dobrijeh, i drži se staza pravednièkih. 21 Jer æe pravednici nastavati na zemlji, i bezazleni æe ostati na njoj. 22 A bezbožni æe se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici æe se išèupati iz nje.