13
Nastavak opisivanja mudrog i bezumnog života.
Mudar sin sluša nastavu oca svog;
a podsmevač ne sluša ukore.
Od ploda usta svojih svaki će jesti dobro,
a duša nevaljalih ljudi nasilje.
Ko čuva usta svoja, čuva svoju dušu;
ko razvaljuje usne, propada.
Željna je duša lenjivčeva, ali nema ništa;
a duša vrednih ljudi obogatiće se.
Na lažnu reč mrzi pravednik;
a bezbožnik se mrazi i sramoti.
Pravda čuva onog koji hodi bezazleno;
a bezbožnost obara grešnika.
Ima ko se gradi bogat a nema ništa,
i ko se gradi siromah a ima veliko blago.
Otkup je za život čoveku bogatstvo njegovo,
a siromah ne sluša pretnje.
Videlo pravedničko svetli se,
a žižak bezbožnički ugasiće se.
10 Od oholosti biva samo svađa,
a koji primaju savet, u njih je mudrost.
11 Blago koje se taštinom teče umanjuje se,
a ko sabira rukom, umnožava.
12 Dugo nadanje mori srce,
i želja je ispunjena drvo životno.
13 Ko prezire reč sam sebi udi;
a ko se boji zapovesti, platiće mu se.
14 Nauka je mudroga izvor životni
da se sačuva prugala smrtnih.
15 Dobar razum daje ljubav,
a put je bezakonički hrapav.
16 Svaki pametan čovek radi s razumom,
a bezuman raznosi bezumlje.
17 Glasnik bezbožan pada u zlo,
a veran je poslanik lek.
18 Siromaštvo i sramota doći će na onog koji odbacuje nastavu;
a ko čuva karanje, proslaviće se.
19 Ispunjena je želja slast duši,
a bezumnima je mrsko odstupiti oda zla.
20 Ko hodi s mudrima postaje mudar,
a ko se drži s bezumnicima postaje gori.
21 Grešnike goni zlo,
a pravednicima se vraća dobro.
22 Dobar čovek ostavlja nasledstvo sinovima sinova svojih,
a grešnikovo imanje čuva se pravedniku.
23 Izobila hrane ima na njivi siromaškoj,
a ima ko propada sa zle uprave.
24 Ko žali prut, mrzi na sina svog;
a ko ga ljubi, kara ga za vremena.
25 Pravednik jede, i sita mu je duša;
a trbuh bezbožnicima nema dosta.