5
1 A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi.
2 I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi:
3 Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko;
4 Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti;
5 Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju;
6 Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi;
7 Blago milostivima, jer æe biti pomilovani;
8 Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti;
9 Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati;
10 Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko.
11 Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi.
12 Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.
13 Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, èim æe se osoliti? Ona veæ neæe biti ni za što, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze.
14 Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.
15 Niti se užiže svijeæa i meæe pod sud nego na svijeænjak, te svijetli svima koji su u kuæi.
16 Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.
17 Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim.
18 Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neæe nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši.
19 Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauèi tako ljude, najmanji nazvaæe se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauèi, taj æe se veliki nazvati u carstvu nebeskome.
20 Jer vam kažem da ako ne bude veæa pravda vaša nego književnika i fariseja, neæete uæi u carstvo nebesko.
21 Èuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biæe kriv sudu.
22 A ja vam kažem da æe svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reèe bratu svojemu: raka! biæe kriv skupštini; a ko reèe: budalo! biæe kriv paklu ognjenom.
23 Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te,
24 Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda doði i prinesi dar svoj.
25 Miri se sa suparnikom svojijem brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne vrgnu.
26 Zaista ti kažem: neæeš iziæi odande dok ne daš do pošljednjega dinara.
27 Èuli ste kako je kazano starima: ne èini preljube.
28 A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, veæ je uèinio preljubu u srcu svojemu.
29 A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao.
30 I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao.
31 Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu.
32 A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te èini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu èini.
33 Još ste èuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo.
34 A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij;
35 Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara.
36 Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne bijele ili crne uèiniti.
37 Dakle neka bude vaša rijeè: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je.
38 Èuli ste da je kazano: oko za oko, i zub za zub.
39 A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi;
40 I koji hoæe da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu.
41 I ako te potjera ko jedan sahat, idi s njime dva.
42 Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoæe da mu uzajmiš, ne odreci mu.
43 Èuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega.
44 A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, èinite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone;
45 Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.
46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne èine li to i carinici?
47 I ako Boga nazivate samo svojoj braæi, šta odviše èinite? Ne èine li tako i neznabošci?
48 Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski.