10
1 I ustavši odande doðe u okoline Judejske preko Jordana, i steèe se opet narod k njemu; i kao što obièaj imaše, opet ih uèaše.
2 I pristupivši fariseji upitaše ga kušajuæi: može li èovjek pustiti ženu?
3 A on odgovarajuæi reèe im: šta vam zapovijeda Mojsije?
4 A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.
5 I odgovarajuæi Isus reèe im: po tvrði vašega srca napisa vam on zapovijest ovu.
6 A u poèetku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog.
7 Zato ostavi èovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj,
8 I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo.
9 A što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja.
10 I u kuæi opet zapitaše ga za to uèenici njegovi.
11 I reèe im: koji pusti ženu i oženi se drugom, èini preljubu na njoj.
12 I ako žena ostavi muža svojega i poðe za drugoga, èini preljubu.
13 I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a uèenici branjahu onima što ih donošahu.
14 A Isus vidjevši rasrdi se i reèe im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
15 Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega.
16 I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.
17 I kad iziðe na put, pritrèa neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: uèitelju blagi! šta mi treba èiniti da dobijem život vjeèni?
18 A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
19 Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; ne èini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.
20 A on odgovarajuæi reèe mu: uèitelju! sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje.
21 A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reèe mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i doði te hajde za mnom uzevši krst.
22 A on posta zlovoljan od ove rijeèi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23 I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko!
24 A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije!
25 Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije.
26 A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti?
27 A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu.
28 A Petar mu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo.
29 A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi,
30 A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni.
31 Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi.
32 A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega:
33 Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij predaæe se glavarima sveštenièkijem i književnicima i osudiæe ga na smrt, i predaæe ga neznabošcima;
34 I narugaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe.
35 I pred njega doðoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreæi: uèitelju! hoæemo da nam uèiniš za što æemo te moliti.
36 A on reèe: što hoæete da vam uèinim?
37 A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.
38 A Isus im reèe: ne znate šta ištete: možete li piti èašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim?
39 A oni mu rekoše: možemo. A Isus reèe im: èašu dakle koju ja pijem ispiæete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstiæete se;
40 Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.
41 I èuvši to desetorica poèeše se srditi na Jakova i na Jovana.
42 A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.
43 Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi.
44 I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga.
45 Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.
46 I doðoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i uèenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeðaše kraj puta i prošaše.
47 I èuvši da je to Isus Nazareæanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me!
48 I prijeæahu mu mnogi da uæuti, a on još veæma vikaše: sine Davidov! pomiluj me!
49 I stavši Isus reèe da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreæi mu: ne boj se; ustani, zove te.
50 A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i doðe k Isusu.
51 I odgovarajuæi reèe mu Isus: šta æeš da ti uèinim? A slijepi reèe mu: Ravuni! da progledam.
52 A Isus reèe mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.