1 Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu. 2 Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima. 3 Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice. 4 Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo. 5 Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora. 6 Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba. 7 Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova. 8 Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh. 9 Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb. 10 Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi. 11 Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem. 12 Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga. 13 Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima. 14 Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju. 15 Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost. 16 Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo! 17 Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe, 18 Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj. 19 Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena. 20 Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo? 21 Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije. 22 Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?