58
Kazna za prividnu svetost. Blagoslov za istinsku službu Bogu.
1 Viči iz grla, ne usteži se,
podigni glas svoj kao truba,
i objavi narodu mom bezakonja njegova
i domu Jakovljevom grehe njihove,
2 Premda me svaki dan traže
i radi su znati puteve moje,
kao narod koji tvori pravdu
i ne ostavlja sud Boga svog;
ištu od mene sudove pravedne,
žele približiti se k Bogu.
3 Zašto postismo, vele, a Ti ne pogleda,
mučismo duše svoje, a Ti ne hte znati?
Gle, kad postite, činite svoju volju
i izgonite sve šta vam je ko dužan.
4 Eto postite da se prete i svađate
i da bijete pesnicom bezbožno.
Nemojte postiti tako kao danas,
da bi se čuo gore glas vaš.
5 Takav li je post koji izabrah
da čovek muči dušu svoju jedan dan?
Da savija glavu svoju kao sita
i da stere poda se kostret i pepeo?
To li ćeš zvati post
i dan ugodan Gospodu?
6 A nije li ovo post što izabrah:
da razvežeš sveze bezbožnosti,
da razrešiš remenje od bremena,
da otpustiš potlačene,
i da izlomite svaki jaram?
7 Nije li da prelamaš hleb svoj gladnome,
i siromahe prognane da uvedeš u kuću?
Kad vidiš golog, da ga odeneš,
i da se ne kriješ od svog tela?
8 Tada će sinuti videlo tvoje kao zora,
i zdravlje će tvoje brzo procvasti,
i pred tobom će ići pravda tvoja,
slava Gospodnja biće ti zadnja straža.
9 Tada ćeš prizivati, i Gospod će te čuti;
vikaćeš, i reći će: Evo me.
Ako izbaciš između sebe jaram
i prestaneš pružati prst i govoriti zlo;
10 I ako otvoriš dušu svoju gladnome,
i nasitiš dušu nevoljnu;
tada će zasjati u mraku videlo tvoje
i tama će tvoja biti kao podne.
11 Jer će te Gospod voditi vazda,
i sitiće dušu tvoju na suši,
i kosti tvoje krepiće,
i bićeš kao vrt zaliven
i kao izvor kome voda ne presiše.
12 I tvoji će sazidati stare pustoline,
i podignućeš temelje koji će stajati od kolena do kolena,
i prozvaćeš se:
Koji sazida razvaline i opravi puteve za naselje.
13 Ako odvratiš nogu svoju od subote
da ne činiš šta je tebi drago na moj sveti dan,
i ako prozoveš subotu milinom,
sveti dan Gospodnji slavnim,
i budeš ga slavio ne idući svojim putevima
i ne čineći šta je tebi drago, ni govoreći reči,
14 Tada ćeš se veseliti u Gospodu,
i izvešću te na visine zemaljske,
i daću ti da jedeš nasledstvo Jakova oca svog;
jer usta Gospodnja rekoše.