49
Sluga Božiji videlo idolopoklonicima i spas Izrailjev. Gospod teši narod svoj.
1 Poslušajte me, ostrva,
i pazite narodi daleki.
Gospod me pozva od utrobe;
od utrobe matere moje pomenu ime moje.
2 I učinio je usta moja da su kao oštar mač,
u senu ruke svoje sakri me;
učinio me je sjajnom strelom,
i tulu svom sakri me.
3 I reče mi:
Ti si sluga moj,
u Izrailju ću se tobom proslaviti.
4 A ja rekoh:
Uzalud se trudih,
uzalud i naprazno potroših silu svoju;
ali opet sud je moj u Gospoda
i posao moj u Boga mog.
5 A sada govori Gospod,
koji me je sazdao od utrobe materine
da sam Mu sluga,
da Mu dovedem natrag Jakova;
ako se Izrailj i ne sabere,
opet ću se proslaviti pred Gospodom,
i Bog će moj biti sila moja.
6 I reče mi:
Malo je da mi budeš sluga
da se podigne pleme Jakovljevo
i da se vrati ostatak Izrailjev,
nego te učinih videlom narodima
da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih.
7 Ovako veli Gospod,
Izbavitelj Izrailjev, Svetac njegov,
onome koga preziru,
na koga se gadi narod,
sluzi onih koji gospodare:
carevi će videti i ustati,
i knezovi će se pokloniti
radi Gospoda, koji je veran,
radi Sveca Izrailjevog, koji te je izabrao.
8 Ovako veli Gospod:
U vreme milosno usliših te,
i u dan spasenja pomogoh ti;
i čuvaću te
i daću te da budeš zavet narodu
da utvrdiš zemlju
i naslediš opustelo nasledstvo;
9 Da kažeš sužnjima: Izađite;
onima koji su u mraku: Pokažite se.
Oni će pokraj puteva pasti,
i paša će im biti po svim visokim mestima.
10 Neće biti gladni ni žedni,
neće ih biti vrućina ni sunce;
jer kome ih je žao, on će ih voditi,
i pokraj izvora vodenih provodiće ih.
11 I sve gore svoje obratiću u puteve,
i staze će moje biti povišene.
12 Gle, ovi će iz daleka doći,
gle, i oni od severa i od zapada,
i oni iz zemlje sinske.
13 Pevajte, nebesa,
i veseli se, zemljo,
podvikujte, gore, veselo;
jer Gospod uteši svoj narod,
i na nevoljnike svoje smilova se.
14 Ali Sion reče:
Ostavi me Gospod,
i zaboravi me Gospod.
15 Može li žena zaboraviti porod svoj
da se ne smiluje na čedo utrobe svoje?
A da bi ga i zaboravila,
ja neću zaboraviti tebe.
16 Gle, na dlanovima sam te izrezao;
zidovi su tvoji jednako preda mnom.
17 Pohitaće sinovi tvoji,
a koji te raskopavaše i pustošiše,
otići će od tebe.
18 Podigni oči svoje unaokolo, i vidi:
svi se oni skupljaju i idu k tebi.
Tako bio ja živ, veli Gospod,
svima njima kao nakitom zaodenućeš se,
i uresićeš se njima kao nevesta.
19 Jer razvaline tvoje i pustoline
i potrvena zemlja tvoja
biće tada tesna za stanovnike
kad se udalje oni koji te proždiraše.
20 I deca koju ćeš imati,
pošto si bila bez dece,
reći će da čuješ:
Tesno mi je ovo mesto,
pomakni se da se mogu nastaniti.
21 A ti ćeš reći u srcu svom:
Ko mi ih rodi,
jer bejah sirota i inokosna,
zarobljena i prognana?
I ko ih othrani?
Eto, ja bejah ostala sama,
a gde oni behu?
22 Ovako veli Gospod Gospod:
Evo, podignuću ruku svoju k narodima,
i k plemenima ću podignuti zastavu svoju,
i doneće sinove tvoje u naručju,
i kćeri tvoje na ramenima će se nositi.
23 I carevi će biti hranitelji tvoji
i carice njihove tvoje dojkinje,
i klanjaće ti se licem do zemlje,
i prah s nogu tvojih lizaće,
i poznaćeš da sam ja Gospod,
i da se neće osramotiti oni koji mene čekaju.
24 Hoće li se junaku uzeti plen
i hoće li se oteti roblje pravednome?
25 Jer ovako govori Gospod:
i roblje junaku uzeće se
i plen jakome oteće se,
jer ću se ja preti s onima koji se s tobom pru,
i sinove tvoje ja ću izbaviti;
26 I koji ti krivo čine,
nahraniću ih njihovim mesom
i opiće se svojom krvlju kao novim vinom;
i poznaće svako telo da sam ja Gospod
Spasitelj tvoj i Izbavitelj tvoj,
jaki Bog Jakovljev.