1 Milosrđe čini tko uzajmljuje svojem bližnjemu; i tko mu pomaže vrši zapovijedi. 2 Uzajmljuj bližnjemu kad je u potrebi i opet vraćaj bližnjemu u pravo vrijeme. 3 Čvrsto drži svoju riječ i budi mu vjeran, pa ćeš u svako vrijeme dobiti što ti treba. 4 Mnogi smatraju zajam dobitkom i zadaju jad onima koji su im pomogli. 5 Dok ne dobije, ruku mu ljubi i ponizno zbori o bogatstvu bližnjega, ali na dan naplate on odgađa rok, udara u jadikovke i krivnju baca na zla vremena. 6 Mogne li, vrati jedva polovicu, a i to valja smatrati dobitkom. Ne plati li, valja oteti od njegova - i eto neprijatelja bez potrebe: vraća on kletvama i svađama, umjesto čašću uzvraća prezirom. 7 Mnogi se stoga, ne zbog zloće, ustežu davati zajam: boje se da ne budu nezasluženo opljačkani. 8 Ali sa siromahom budi velikodušan i ne pusti ga da čeka na tvoj milodar. 9 Zbog Božje zapovijedi pomozi siromahu; ako je potrebit, ne pusti ga praznih ruku. 10 Radije izgubi novce na brata ili prijatelja nego da ti propadaju hrđajući pod kamenom. 11 Uloži blago svoje po zapovijedima Svevišnjega, i bit će ti probitačnije nego samo zlato. 12 Uloži milostinju u svoje riznice, i ona će te izbaviti od svake nevolje: 13 bolje će se boriti za te pred neprijateljem negoli čvrsti štit i teško koplje. 14 Dobar čovjek jamči za bližnjega svoga, a tko je izgubio osjećaj stida, ostavlja ga na cjedilu. 15 Ne zaboravljaj jamcu uslugu njegovu, jer je dušu svoju dao za tebe. 16 Grešnik se ne brine za dobra jamčeva, i nezahvalnik zaboravlja svojeg izbavitelja. 17 Jamčenje je upropastilo mnoge sretne ljude i razbacalo ih kao morske valove. 18 Istjeralo je iz doma ljude bogate, koji onda lutaju među tuđim pucima. 19 Grešnik koji se upušta u jamčenje radi laka dobitka - potpada pod sud. 20 Pomozi bližnjemu koliko god možeš, ali pazi da se i sam ne upropastiš. 21 Prve su životne potrebe voda, kruh, odijelo i kuća, da se sram pokrije. 22 Bolje je živjeti siromaški pod krovom od dasaka nego se gostiti gospodski u tuđoj kući. 23 Budi zadovoljan imao malo ili mnogo, pa nećeš slušati ukore ukućana. 24 Težak je život ići od kuće do kuće, i gdje god se zaustaviš, ne smiješ usta otvoriti; 25 tuđinac si i poznaj okus poniženja, a osobito zvuk gorkih riječi: 26 “Hajde, tuđinče, postavi stol, i ako imaš što, daj mi jesti.” 27 “Odlazi, tuđinče, ustupi mjesto časnijemu, dolazi mi brat i treba mi kuća.” 28 Teško je umnu čovjeku kad mu predbace gostoprimstvo i pogrde ga kao vjerovnika.