1 Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti 2 da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje. 3 Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja, 4 ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. 5 Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. 6 Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. 7 Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta. 8 Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće, 9 da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; 10 da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću; 11 da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti 12 i da ne kažeš: “Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! 13 I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu. 14 I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!” 15 Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca. 16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama? 17 Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te. 18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: 19 neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka! 20 TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra? 21 Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. 22 Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha. 23 Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.