1 I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. 2 Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete 3 jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate? 4 Jer kad jedan govori: “Ja sam Pavlov”, a drugi: “Ja Apolonov”, niste li odveć ljudi? 5 Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade. 6 Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. 7 Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. 8 Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. 9 Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina. 10 Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. 11 Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. 12 Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - 13 svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. 14 Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. 15 Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj. 16 Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. 17 Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi. 18 Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. 19 Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. 20 I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. 21 Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. 22 Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, 23 vi Kristovi, a Krist Božji.